preskoči na sadržaj

Osnovna škola Strožanac

 > O školi  > Povijest

Pokušaji sustavnog opismenjavanja

Francuska je vlast započela proces osnivanja osnovnih škola u Dalmaciji. U manjim mjestima poput Podstrane župnici su uz određenu naknadu poučavali djecu. Takve škole nazvane su pomoćne osnovne škole.

Osviještenost podstranjana za potrebu osnivanja škole vidljiva je 1830. godine kada pokušaj osnivanja pomoćne škole nije uspio. Pojedinci čiji su roditelji htjeli da steknu obrazovanje išli su kod župnika radi osnovnog opismenjavanja.

Francuska je vlast započela proces osnivanja osnovnih škola u Dalmaciji. U manjim mjestima poput Podstrane župnici su uz određenu naknadu poučavali djecu. Takve škole nazvane su pomoćne osnovne škole.

Osviještenost podstranjana za potrebu osnivanja škole vidljiva je 1830. godine kada pokušaj osnivanja pomoćne škole nije uspio. Pojedinci čiji su roditelji htjeli da steknu obrazovanje išli su kod župnika radi osnovnog opismenjavanja.

Početak kontinuiranog školstva

Početak osnovnog školstva u Podstrani treba utvrditi na vrijeme od 1883. godine kada je počela  redovita nastava u osnovnoj školi.

U spomen ovim značajnim događajima, na Čitaonici u Selu, koja je izgrađena u Gornjoj Podstrani na mjestu prijašnje crkvene kuće, u kojoj je počela s radom  prva državna osnovna škola, postavljena je 26. svibnja 1985. godine spomen - ploča sljedećeg sadržaja:  

„U vječitoj težnji za boljitkom, prije više od 150 godina, ovdje su pučki učitelji naučavali Podstranjane tekovinama prosvjećenosti nadahnjujući ih zanosnom snagom materinske riječi.“

Kotarsko školsko vijeće u Splitu svojom odlukom od 15. studenog 1883. godine, otvorilo je redovitu pučku školu u Podstrani, u crkvenoj kući, i sklopilo ugovor o najmu zgrade sa župnim crkovinarstvom koje je za uređenje zgrade za školske potrebe dalo u zajam 2000 forinti.

Prvi službeno postavljeni učitelj bio je Juraj Kapić iz Jesenica koji je završio školovanje na hrvatskom jeziku. Kao pučki pjesnik bio je i gorljivi pristalica narodnjaštva. U školi je radio do 1888. godine. Bio je vrlo omiljen u narodu poljičkoga kraja.

1905., zbog trošnosti je prekinuta nastava u crkvenoj kući i preseljena je u kuću Joze Ružića (odmah sa istočne strane crkve) gdje je podučavao nadučitelj Nekić, a od 1908. podučavao je i u novoj školskoj zgradi za čiji je nastanak bio zaslužan don Petar Car i mještani.

Stariji mještani u sjećanju navode da je obuka u školi 1913. odlaskom Nekića bila prekinuta, uoči i u prvim godinama 1. svjetskog rata (1914. i 1915. godine). Nakon odlaska Nekića u školi je radio bračni par Frlan, pa bračni par Mijić i ponovno učitelj Frlan i njegova supruga koji su se posebno angažirali u radu diletantske grupe koja je radila na školi u okviru novoformiranog Podmlatka društva Crvenog križa.

Od školske godine 1945./46. - pa do zatvaranja na školi je radilo više učiteljica i učitelja, a samo su neki proveli više godina radeći na školi.

Središnja se škola službeno zatvara 31. kolovoza 1966. godine, poslije 120 godina uspješnog, neprekidnog rada.

Podstrana je imala i osnovne škole:

  • Sv. Martin (od 1929.- 1968.),
  • Strožanac (1939.-1969.),
  • Podstrana u Grljevcu-Grbavac (1968.-1978) i
  • centralna osnovna škola u Strožancu - Podstrana koja otvorena 1974. godine, a u njoj se učenici obrazuju i danas.

1974. godine otvorena je centralna osnovna škola u Strožancu - Podstrana

24. veljače 1976. godine, škola je dobila ime po mještaninu Vinku Dumičiću prvoborcu i organizatoru ustanka u Podstrani i mosorskom kraju pa se zvala:
Osnovna škola "Vinko Dumičić" Strožanac - Podstrana.

Otvaranjem ove škole prvi put u razvoju školstva Podstrane sva su djeca okupljena u jednoj školi i organiziran je prijevoz djece školskim autobusima. Uvjeti rada u starim školskim prostorima nisu bili ni približno takvi kakvi se pružaju danas u ovoj školi. Današnje ime škole je OŠ Strožanac.

 



 skolstvo podstrana2.pps


Vijesti

Poljički cvijet lijepe Katice

Autor: EMA GORETA, 16. 10. 2009.

U našim slavnim Poljicima, području između Splita i Omiša, što ga omeđuju rijeke Cetina i Žrnovnica s morem, nastajale su tijekom povijesti brojne legende o hrabrosti, junaštvo Poljičana, o njihovoj borbi za očuvanje Poljičke Republike i za očuvanje njihova dostojanstva. Posebno je to došlo do izražaja kada  su Poljicima zavladali Turci koji su ovim krajem vladali od 1513. do 1699.godine. U tome su se posebno isticale žene Poljica. Spomenimo samo Milu Gojsalić, poljičku junakinju koja je 1530. godine zapalila tursku barutanu i tako pripomogla pobjedi Poljičana nad Turcima. Ona je opjevana u mnogim narodnim pjesmama i o njoj je veliki hrvatski skladatelj J. Gotovac napisao svoju glazbenu dramu (1948+1951). Među legendama o hrabrim poljičkim djevojkama prepričava se i legenda o lijepoj i nesretnoj Katici koja je žrtvovala život samo da se ne bi udala za turskog pašu...

         U davna vremena dok je Turčin harao ponositim Poljicima živjela je u jednom selu ljepota djevojka zvana Katica. Kada je stasala za udaju, njezin ju je ujak prodao za velik imetak dravskom paši ne pitajući Katicu za njezinu volju. Katica je već bila zavoljela stasita mladića iz svoga susjedstva. Katičina majka podlegla je pohlepi davši dopuštenje za Katičinu udaju s pašom koji nije žalio šume, polja i zlata samo kako bi se domogao lijepe Katice. I došao je taj kobni dan. Odjenuli su je u vjenčanu haljinu ukrašenu brokatnim  cvijećem koju je ona sama ranije izradila misleći na trenutak kada će poći svom mladiću, svojoj pravoj ljubavi. Uranu zoru uzjahala je konja i sa svečanom pratnjom krenula ostarjelom paši. S tugom je gledala svoj kamenjar na kojem je brala cvijeće i plela svibanjske vijence. Za tog dugoga puta, razmišljajući o toj zloj sudbini koja ju je snašla, donijela je odluku da se živa ne će dati mrskom  i nevoljenom paši. Umrijet će da bi kao žrtva ljubavi vječno gorjela u sjećanju Poljičana. Cijelo joj je vrijeme pred očima bio njezin dragan od kojeg su je odvojili. Preklinjala je nebo da joj da još samo jedno ljeto ljubavi s njim pa neka tada umre. No, čudo se nije dogodilo, nego ju je njezina povorka u sumrak dana i njezina života dovela pred svadbeni šator. U njemu ju je čekao paša odjeven u svilu i kadifu, namirisan mirisnim uljima sav čeznutljiv za sladostrašću svadbene noći.

Katica je sjahavši s konja ušla u šator pred pašu i zarila nož sebi u srce, izgovorivši ime mladića kojem se obećala. Pala je mrtva pred preneraženog pašu i tako se svadbena povorka pretvorila u pogrebnu. Mrtvo tijelo lijepe i nesretne    Katice dopratili su drugi dan do njezina sela i pokopali je na onom mjestu gdje se Katica susretala sa svojom pravom ljubavi i gdje je za života brala svibanjsko cvijeće.

 

Na njezinu humku ubrzo su izrasle poljske ruže neobične ljepote koje su gorjele rumenim plamenom njezine prekinute ljubavi i mladosti. Pastiri su te ruže zalijevali i škropili mlijekom, gajili ih na uspomenu lijepoj Katici te nazvaše taj crveni poljski cvijet poljičkim čistim cvijetom.




CMS za škole logo
Osnovna škola Strožanac / Blato 1, HR-21312 Podstrana / os-strozanac-podstrana.skole.hr / ured@os-strozanac-podstrana.skole.hr
preskoči na navigaciju