Osnovna škola Strožanac

Poljičani su željeli očuvati svoje poljičke povlastice, te je očito sukob bio neizbježan. Naime, nekoliko dana nakon uspostavljanja nove francuske uprave, u Zadar stiže poljičko poslanstvo na čelu s knezom Ivanom Čovićem koji od nove uprave traži priznanje samouprave koju su i do tada imali od ugarsko-hrvatskih kraljeva. Međutim, Vicko Dandolo je počeo provoditi civilne i vojne reforme, detaljno preuređujući Dalmaciju.

Odlukom Vicka Dandola naređeno je da se provodi novačenje vojnika kako u cijeloj Dalmaciji, tako i u Poljicima. Poljičani su time bili vrlo nezadovoljni jer nikada nisu služili u nekoj nepoljičkoj, stranoj vojsci. Francuska je još bila u ratu s Rusijom, čija je flota došla u Jadran kako bi ponudila pomoć Poljičanima i izazvala pobunu u Dalmaciji 1807.g. Poljičani pod vodstvom kneza Ivana Čovića donose odluku o dizanju ustanka. Ne želeći izgubiti svoje nezavisnost i samoupravu, udruže se sa Rusima i pruže otpor tada najvećoj svjetskoj sili. Rusima i Poljičanima se pridruže i Stobrečani.

Francuzi zauzmu Stobreč, te izvrše pokolj nas tamošnjim stanovništvom. Rusi i dio ustanika se povukoše, a Francuzi zauzmu cijeli tok rijeke Žrnovnice i počnu prodirati u unutrašnjost Poljica.

Da bi se u potpunosti slomio ustanak, Francuskoj vojsci se priključio maršal Marmont. On je bio odlična vojskovođa i poticatelj naprednih ideja i reformi kao odraz francuske revolucije, te poticatelj društvenih reformi u Dalmaciji. Bio je veliki zaljubljenik u grad Split za čiji je razvoj i napredak pridonio više nego itko do tada. Uz njegovu pomoć velike francuske snage slomile su otpor Poljičana. Knez Ivan Čović uspio se spasiti bijegom na ruski brod, a maršal Marmont izda proglas po kojem se smrću kažnjavaju kolovođe poljičke pobune. Kad su skršili otpor u primorskim Poljicima, Francuzi su tri dana pljačkali i ubijali stanovništvo Podstrane i drugih sela. 10.06.1807.g. Vicko Dandolo izdaje dekret o ukidanju stare Poljičke Republike po kojem se ona komada i pripaja obližnjim gradovima Splitu, Sinju i Omišu.

Veliki vojskovođa Marmont, ipak objavljuje drugi proglas kojim poziva stanovnike Dalmacije i Poljica na mir obećavši im opću amnestiju (oprost).

Jedan dio austrijeske vojske na čelu s generalom Tomašićem zauzeo je cijelu Dalmaciju iz ruku Napolena, te je Dalmacija ponovno pripala Austriji. U sustavu austrijske carevine Poljičani su živjeli sve do 1911.god. kada su se ujedinili u posebnu poljičku općinu. Maršal Marmont poslije u svojoj knjizi ˝Uspomene˝ oduševljeno bilježi o Poljicima kao prekrasnom, osamljenom mjestu koje je omogućilo njegovim stanovnicima da budu slobodni i povlašteni. Ispred naše škole u čast svim hrabrim Poljičankama i Poljičanima podignut je spomenik. Taj spomenik predstavlja 200 godina od prestanka postojanja Poljičke Republike (1807.-2007.), kao jedinog područja koje se oduprlo francuskoj upravi. Na spomeniku piše : ˝Na ovom su poljičkom tlu prije dva stoljeća u obrani poljičke republike od Napoleonove vojske položili živote hrabre Poljičanke i Poljičani. Njima u čast podigoše ovo spomen obilježje zahvalni Poljičani, PODSTRANA 1807.-2007.

                                                                      Daniela Rogulj

                                                                       VIII b

                                                                       Generacija 2009/10 god.