Osnovna škola Strožanac

Potraga za kapelnikom 

Kad se već došlo na ideju osnivanja orkestra, trebalo je osigurati i vodstvo. Osoba koju će se angažirati mora biti sposobna ravnati orkestrom, te biti glazbeni pedagog koji će glazbare naučiti sviranju. To znači da je izabrana osoba morala biti kadra običnog seljaka i zemljoradnika, ribara i neukog mještanina preobraziti u glazbenika, koji će biti u stanju odsvirati na određenom instrumentu za potrebe amaterskog orkestra. Iako je izbor kapelnika bio iznimno malen, uporan u svojoj zamisli don Petar Car doznao je da u obližnjem Splitu živi izniman muzičar, imenom Karlo Ksenitz. Zajednički su odlučili nabaviti glazbala iz jedne češke tvornice. Sva pristigla glazbala plaćena su iz crkvene blagajne. Maestro Ksenitz u Podstranu je iz Splita dolazio dva puta u tjednu, i to tako da je do lučice Svetog Martina plovio parobrodom, a put do sela na padinama Peruna prevaljivao je na konju ili mazgi u pratnji nekog od glazbara. Glazbari su, radeći u polju, pratili dolazak parobroda te bi, čim bi ga primjetili, odmah pohitali kući po glazbalo i smjesta se upućivali na probe. Nerijetko su instrumente nosili u polje, te u stankama od napornog fizičkog rada vježbali svoje dionice.

Svečani koncert dogodio se 29. lipnja 1908., o blagdanu Svetog Petra.

Zastava društva

U svim nastupima orkestar je pratila službena zastava društva s hrvatskom trobojnicom, na kojoj je pisalo: Katoličko hrvatsko glazbeno društvo Podstrana. Dizajnirana je i izrađena tek 1935. godine u samostanu časnih sestara u Splitu, prema ideji don Petra Cara.  Zastavu je u povorkama nosio barjaktar. Pod tom zastavom podstranska je glazba otišla i u Narodnooslobodilačku vojsku, 1943.

U vremenu nakon Drugog svjetskog rata  komunističke vlasti zbog obilježja nisu blagonaklono gledale na zastavu. Nastojale su je zatrti i utjecati na to da Glazba više ne nastupa pod takvim službenim stijegom. No, glazba iz Podstrane već je bila institucija, snažno ukorijenjena u narodu, pa nije bilo jednostavno ugušiti njeno djelovanje ili promijeniti zastavu. Komunisti su nakon Drugog svjetskog rata ipak uspjeli postići da se preko natpisa Katoličko prišije crvena zvijezda petokraka.

Pod takvim je stijegom glazba nastupala dva i pol desetljeća, a zadnji njezin službeni nastup pod njim bio je 1972. godine u Imotskom, gdje se dogodio incident gdje je tadašnjem barjaktaru zaprijećeno da baci zastavu. Svjestan mogućih posljedica, smotao je zastavu, spremio je i čuvao sve do 1991. godine, kada je zastava vraćena u glazbu.

Tijekom desetljeća nakon Drugog svjetskog rata nastojalo se da podstranska limena glazba, odnosno Društvo promijene svoje «nepodobno» ime. Tako je nastalo Kulturno-umjetničko društvo Ljubić, što je tražilo izradu novog barjaka. Godine 1980. angažiran je akademski slikar Ante Kaštelančić, Podstranjanin, da izradi ideju za buduću zastavu društva.

Prvi svjetski rat

Početkom Prvog svjetskog rata poremetio se ne samo društveni život u Podstrani nego i onaj kulturni. Prvi rezultat nemilih događaja bio je prekid rada društva. Članovi glazbe većinom su bili mladi momci, koji su mobilizirani i poslani na frontu. Među njima je bio i njihov učitelj maestro Ksenitz. U takvim okolnostima Glazba nije mogla nastaviti s djelovanjem, te je njezin rad na neko vrijeme prekinut.

Don Petar Car je u to vrijeme umirovljen jer je bio u postarijoj životnoj dobi, moć crkve u to doba je slabila, pa je presušio izvor prihoda glazbi, dirigent Ksenitz je po povratku s ratišta obolio i nije mogao više biti kapelnik.

Četiri ratne godine usmjerile su prioritete mještana u drugom pravcu; ljudi su se brinuli o preživljavanju i normalizaciji života nakon rata. Srećom, duh kulturne svijesti nije bio ugašen ratnim strahotama. Nakon nekog vremena pristupilo se revitalizaciji sekcija unutar društva.

Uloga don Vjekoslava Frue

Svećenici su u Podstrani odigrali veliku društvenu ulogu. Uprava poratnog saziva društva dosjetila se izvrsne ideje: bude li to izvedivo, zatražit će da za župnika dođe osoba koja je usput i glazbeno obrazovana. Mještani su se organizirali, te su se sa službenim očitovanjem obratili Ordinarijatu u Splitu. Zatražili su da im za župnika dođe don Vjekoslav Frua, mladi svećenik i sposobni glazbenik. Bio je rodom iz Omiša i otprije poznat podstranskom puku, koji ga je zvao don Điđi. Nadbiskupija u Splitu udovoljava traženju svojih vjernika, te šalje don Vjekoslava u Podstranu već u veljači 1921. godine.

Drugi svjetski rat

Vrijeme između Prvog i Drugog svjetskog rata se  u povijesti tretira kao važan vremenski odsječak, vrijeme gdje započinje ili završava jedna era. Taj početak petog desetljeća minulog vijeka u Hrvatskoj je itekako bitno razdoblje, jer se sve u njenoj modernoj povijesti mjeri ratnim okolnostima koje su tada vladale. Kako u društvu i politici, tako i u kulturi tog vremena, osjeća se i ogleda rat, s razaranjima, pogibijama, zločinima, nestašicama... U narodnooslobodilačku borbu uključila se i Podstrana, pa su u partizane otišli i članovi glazbe.

Rodoljubni i domoljubni zov nisu mogli prečuti mnogi od glazbara pa su nse na poziv Narodnooslobodilačkog pokreta stavili na raspolaganje domovini.

Nakon završetka rata preživjeli glazbari vratili su se u Podstranu, te ponovno oživjeli ugaslu glazbu.

Vrijeme nakon Drugog svjetskog rata

Kada se podstrana 60-ih godina selila na more, gotovo svi glazbari napustili su Gornju Podstranu, te su se probe održavale u prostorijama odmarališta Vinkovci. Izgradnjom zadružnog doma u Sv. Martinu koja je započela 1964. godine, Glazba dobiva povoljnije uvjete za rad. Zadružni dom završen je u potpunosti 1973. godine. 

Nakon Drugog svjetskog rata, 1947. godine, Limena glazba je startala sa svojim aktivnim radom i nastavila djelovati pod službenim imenom Hrvatsko glazbeno društvo Ljubić.

Glazba i glazbari u Domovinskom ratu

Godine 1991. počela je ratna agresija na Hrvatsku, no ni za trajanja rata za samostalnost Republike Hrvatske rad podstranske glazbe nije bio prekinut. Veliki broj mještana Podstrane, a među njima i mnogi članovi glazbe uključili su se u obranu domovine.

Glazba vraća svoje izvorno ime

Hrvatsko katoličko glazbeno društvo Podstrana

Godine 1990. Glazba vraća svoje izvorno ime: Hrvatsko katoličko glazbeno društvo Podstrana. Osnivanjem općine 1993. godine glazba dobiva veća financijska sredstva za svoj rad. Općinsko poglavarstvo i Općinsko vijeće bezrezervno su podržali svaku inicijativu u svrhu razvoja glazbe, te su osigurana sredstva za obnovu instrumenata i nove odore.

Godine 2007. u povodu blagdana sv. Ante, zaštitnika Podstrane, i dana Općine Podstrana, na svečanoj sjednici Općinskog vijeća općine Podstrana Hrvatskom katoličkom glazbenom društvu dodijeljena je plaketa Zlatni Grb Općine Podstrana u povodu 100. obljetnice utemeljenja i kontinuiranog djelovanja od iznimnog značaja za općinu Podstrana. Moramo spomenuti i pokojnog Tadiju Božikovića, glazbara s najdužim stažem u glazbi. Svirao je 79 godina.

                                                                                             Tomislav Ćićerić VIII.a