Osnovna škola Strožanac

         U davna vremena dok je Turčin harao ponositim Poljicima živjela je u jednom selu ljepota djevojka zvana Katica. Kada je stasala za udaju, njezin ju je ujak prodao za velik imetak dravskom paši ne pitajući Katicu za njezinu volju. Katica je već bila zavoljela stasita mladića iz svoga susjedstva. Katičina majka podlegla je pohlepi davši dopuštenje za Katičinu udaju s pašom koji nije žalio šume, polja i zlata samo kako bi se domogao lijepe Katice. I došao je taj kobni dan. Odjenuli su je u vjenčanu haljinu ukrašenu brokatnim  cvijećem koju je ona sama ranije izradila misleći na trenutak kada će poći svom mladiću, svojoj pravoj ljubavi. Uranu zoru uzjahala je konja i sa svečanom pratnjom krenula ostarjelom paši. S tugom je gledala svoj kamenjar na kojem je brala cvijeće i plela svibanjske vijence. Za tog dugoga puta, razmišljajući o toj zloj sudbini koja ju je snašla, donijela je odluku da se živa ne će dati mrskom  i nevoljenom paši. Umrijet će da bi kao žrtva ljubavi vječno gorjela u sjećanju Poljičana. Cijelo joj je vrijeme pred očima bio njezin dragan od kojeg su je odvojili. Preklinjala je nebo da joj da još samo jedno ljeto ljubavi s njim pa neka tada umre. No, čudo se nije dogodilo, nego ju je njezina povorka u sumrak dana i njezina života dovela pred svadbeni šator. U njemu ju je čekao paša odjeven u svilu i kadifu, namirisan mirisnim uljima sav čeznutljiv za sladostrašću svadbene noći.

Katica je sjahavši s konja ušla u šator pred pašu i zarila nož sebi u srce, izgovorivši ime mladića kojem se obećala. Pala je mrtva pred preneraženog pašu i tako se svadbena povorka pretvorila u pogrebnu. Mrtvo tijelo lijepe i nesretne    Katice dopratili su drugi dan do njezina sela i pokopali je na onom mjestu gdje se Katica susretala sa svojom pravom ljubavi i gdje je za života brala svibanjsko cvijeće.

Na njezinu humku ubrzo su izrasle poljske ruže neobične ljepote koje su gorjele rumenim plamenom njezine prekinute ljubavi i mladosti. Pastiri su te ruže zalijevali i škropili mlijekom, gajili ih na uspomenu lijepoj Katici te nazvaše taj crveni poljski cvijet poljičkim čistim cvijetom.