Osnovna škola Strožanac

„Cijeli tjedan razmišljam o svojoj ispovijedi, razmišljam o tome hoću li zaboraviti svoje grijehe itd. u četvrtak počela sam na papir pisati svoje grijehe a u petak navečer sam ih završili.

Svaku noć a posebno u petak nisam mogla spavati u subotu u 9h ispred crkve razgovarali smo o pripremanju za ispovijedi. Kad smo ušli u crkvu sjela sam u drugu klupu kraj Antea i Magdalene. Svi smo bili preplašeni, svi smo se tresli. Gledali smo jednog po jednog kako završava i onda je došao red na mene. Ispovijed je bila tako dobra da sam poželjela opet doći.
Napokon je osvanuo dan naše Prve pričesti – nedjelja, osjećala sam se kao da sanjam. Svi smo izgledali kao mali, bijeli anđeli, bijele Isusove ovčice.  Bila je Nedjelja Dobroga pastira  Mia i ja pjevali smo psalam 23 Gospodine ti si Pastir moj… sve je izgledalo svečano. Najvažniji dio primanje Isusa u svoje srce. Točno u tom trenutku osjećala sam se kao da sam netko drugi, kao da sam se promijenila. Pričest nisu pokloni i zabava, torta i kolači nego primanje Isusa u svoj život.“

Jelena Bakota 3e

„Prije svete ispovjedi bila sam nervozna, ali kada sam došla pred svećenika, smirila sam se. Nakon ispovijedi osjetila sam kao da je veliki crni kamen pao sa moga srca. U svetoj ispovjedi osjetila sam kako se Bog dao za mene i kako je prolio svoju krv radi nas da bi danas i ja mogla primati svetu pričest i to svake nedjelje.
Kada sam došla na svetu pričest osjećala sam se kao janje koje je na slobodi oslobođeno trnja.  U mojoj prvoj svetoj pričesti bila sam jako nervozna, ali u nekakvom dobrom smislu, ali poslije mi je bilo ugodno i bila sam sretna jer sam primila tijelo Kristovo. Za ručak po našem običaju izmolila sam jedan Oče naš....
Jedva  čekam ovu nedjelju da po drugi put primim Isusovo tijelo.“

Bruna Car 3a

„S uzbuđenjem sam dočekao dan svoje prve ispovijedi.

Svi oni dani pripreme za prvu Pričest ostali su iza mene. Susret s Isusom došao je tako blizu. Više nisam mali dječak. Pitao sam se jesam li dovoljno dobar za Isusa. Prije ispovijedi me čak bilo i malo strah. Ali nakon ispovijedi sam osjetio olakšanje i radost. Napokon sam bio spreman primiti tijelo Kristovo.
Navečer kad sam legao u krevet, nakon zajedničke molitve s mamom i bratom, srce mi je jako lupalo i jedva sam zaspao.
Napokon je svanuo dan moje prve Pričesti. Svi moji ukućani i ja smo bili jako uzbuđeni. Odjenuo sam bijelu haljinu i stavio križić oko vrata, a u mom srcu hrabrio me Isus. Misa je bila svečana, a svi moji prijatelji i ja sretni. Na oltaru sam čitao s mamom i tatom i to mi je bilo novo iskustvo. Kad sam primio hostiju bio sam sretan i ispunjen.
Prvu Pričest sam proslavio sa svojom obitelji. Svi su bili ponosni na mene. Dobio sam lijepe poklone, ali najljepši od svih je Isus Krist koji je postao moj kruh svagdašnji. Dan svoje prve Pričesti nikada neću zaboraviti.
Iako se zovem Petar, dragi moj Isuse, nikada te neću zatajiti!“

Petar Paradžik 3a

Prvu pričest proslavili smo u znaku Dobroga Pastira i molitve za nova sveta svećenička i redovnička zvanja.
Ne dopusti, Dobri Pastiru da ih „vukovi“ ovoga svijeta odijele od Tvoga stada i Tvoje ljubavi.