preskoči na sadržaj

Osnovna škola Strožanac

 > Nastava  > Predmeti  > Povijest
Vijesti

VUKOVAR- GRAD SLOBODE

Autor: EMA GORETA, 20. 12. 2010.

           Vukovar... grad, heroj i grad heroja. U studenome 1991. godine Siniša Glavašević, ratni izvjestitelj Radio Vukovara i sin heroja grada napisao je „ Tko će čuvati moj grad, moje prijatelje, tko će Vukovar iznijeti iz mraka? Nema leđa jačih od mojih i vaših ...“

           Svaki čovjek kao i svaki grad ima svoju prošlost, u prošlosti traži svoje korijenje, a duboki korjen grada Vukovara leži duboko u hrvatskoj zemlji. Od davnina u Vukovaru su živjeli Hrvati. Davne 1231. godine u hrvatskim zemljama Vukovar je dobio status prvog slobodnog kraljevskog grada. Poveljom hercega Kolomana potvrđene su povlastice koje su štitile vukovarske stanovnike. Godine 1922. U gradu je otvoren veliki Hrvatski dom, sjedište svih kulturnih zbivanja. Poznati nobelovac Lavoslav Ružička, koji je dobio nagradu na području kemije, rođen u Vukovaru 1887. godine, ponosio se svojim gradom i isticao se domoljubljem...

S kojim pravom, tko se mogao usuditi napasti taj hrvatski simbol slobode, koji kao graničar stoji na granici svoje zemlje i čuva blago, stečeno od davnina. Grb grada Vukovara iz XVIII. stoljeća najbolje opisuje hrabrost toga grada... U crvenome , između dvije bijele kule s kruništem, otorena gradska vrata u kojima stoji zeleno odjeveni istočnjak, koji drži modri štit s lijevo okrenutim zlatnim lavom.

Granatiranje Vukovara započelo je 24. kolovoza 1991. godine i od tada je grad bio tri mjeseca pod opsadom neprijatelja. Grad koji je oduvijek bio ponos i dika prijašnje multinacionalnosti napadnut je od svojih nekadašnjih stanovnika kojima je bio dom. Branitelji grada Vukovara branili su grad 87 dana , procjenjuje se da je 4000 junaka poginulo, 800 odvedeno, a 22000 stanovnika protjerano sa svoga ognjišta. Prognanici su osjećali da su izgubili dostojanstvo života. Okupator je razrušio njihove parkove,  njihove domove, klupice na kojima su urezana imena vukovarske djece. Okupator je istodobno pokušao istrijebiti čak i sjenu hrvatskoga naroda, želio je jednostavno sve ukrasti i zatrti. U gradu više nije bilo niti izloga, niti kina, niti jedne čitave ulice, sve je jednostavno bilo razoreno. Cvkut ptica, radosni glas razigrane djece u tome gradu se više nije mogao čuti. Nekoć veseo grad, lijepo mjesto za život i suživot ljudi pretvorio se u sablast... u novu Hirošimu.

Vukovar je 18. studenog 1991. godine pao u ruke neprijatelja. U gradu više nije bilo zgrada, niti kuća te samo na stotine novih grobova šačice preživjelih boraca i palih heroja poput :  Blage Zadre, Siniše Glavaševića, Mladena Bratića, Roberta Šilića i drugih... Sudbina mnogih još danas je nepoznata, a masovne grobnice na Ovčari i na vukovarskom Novom groblju govore o strašnoj sudbini Hrvata. Djevojčica u plavome kaputiću kao šestogodišnjakinja koja u koloni prognanika izlazi iz grada ostala nam je svima u sjećanju jer se na njezinome licu mogla vidjeti patnja, bol, gorčina, glad ali i ponos i neustrašivost ... To je bila Željka Jurić. Ona je kao i mnogi heroji postala simbol grada, postala je živuća Vučedolska golubica.

Željela bih završiti kao što sam i počela, sa riječima Siniše Glavaševića : „ Morate iznova graditi. Prvo, svoju prošlost, tražiti svoje korijenje, zatim, svoju sadašnjost, a onda, ako vam ostane snage uložiti je u budućnost. I nemojte biti sami u budućnosti. A grad, za nj ne brinite , on je, svo vrijeme bio u vama. Samo skriven. Grad to ste vi...“

I ZAISTA , VUKOVAR  OPET PONOSNO  ŽIVI ....




Školsko natjecanje iz povijesti

 

8. veljače 2010. održano je školsko natjecanje iz povijesti. Prezentirano je šest eseja.

Najbojim je proglašen "Kralj Artur između Lokvičića i Podstrane" i "Vlatko Maček" 

Pokušajte riješiti ovu križaljku iz povijesti. Kliknite na prilog "povijest1".


Oglasna ploča
Dokumenti
Školski projekti

Poveznice

 

 

 

Brojač posjeta
Ispis statistike od 3. 12. 2010.

Ukupno: 1178527
Ovaj mjesec: 8518
Danas: 84
 

Molitva zemlji

S. S. Kranjčeviću ili jadnicima moga naroda

Hotio bih da se vratim
svome srcu - tvojoj mjeri
Volio bih da se vratim
svojoj tajni - tvojoj vjeri

Hotio bih da se vratim
svome kriku - tvojoj boli
Volio bih da se vratim
svojoj smrti - tvojoj kobi

Neka vatre što ih nosiš u svom dlanu
ko hridine k nebu mojom krvlju planu

Neka tmurne vode što ih bilom biju
proključaju ko vrulje iz mojih očiju

Neka gorko bilje što u tebi niče
ljekovitim cvatom iz mog grla kliče

Josip Pupačić

CMS za škole logo
Osnovna škola Strožanac / Blato 1, HR-21312 Podstrana / os-strozanac-podstrana.skole.hr / ured@os-strozanac-podstrana.skole.hr
preskoči na navigaciju