Osnovna škola Strožanac

Ovo je samo jedna od pretpostavki o Luciusu Atoriusu Castusu, zato ne možemo s uvjerenjem tvrditi da je ona istinita. Zbog toga ćemo mi kao članovi povijene grupe govoriti o legendi i pokušati utvrditi pretpostavke. Na ovom području polagala se najsvetija viteška zakletva koja glasi:“Prisežem da ću biti blag prema slabima. Prisežem da ću biti hrabar prema jakima. Prisežem da ću biti neumoljiv prema zlima i opakima. Prisežem da ću braniti nemoćne. Prisežem da ću poštovati svetost svih žena. Prisežem da ću pomagati vitezovima Okruglog stola i drugim vitezovima kad god bude potrebe. Prisežem da ću biti milosrdan prema svim ljudima, iskren u prijateljstvu i vjeran u ljubavi-da moja djela budu Bogu ugodna i narodu po volji.“ Ta zakletva bila je temelj Castusova života i vodila ga kroz njegov put, a trebala bi i potaknuti ljude u današnjem svijetu da ta sveta zakletva koju je kroz duge vjekove prekrivala zemlja i prašina postane dio našeg života. Ove riječi ujedno su nas vodile kroz naše istraživanje.

2. Legenda o kralju Arthuru

150 godina poslije Isusova rođenja Balkan je bio u sastavu rimskog imperija. U mjestu Bilibium (današnjim Lokvičićima) rodio se Luka. Danas ga nazivamo Lucius Artorius Castus. Otac je bio ratnik, veoma inteligentan i svestran čovjek. Majka je bila lijepa i draga žena, puna znanja o ljekovitim travama, čovjekovu ponašanju, čak i anatomiji. L. A. Castus volio se družiti s drugom djecom. Uživao je u dječjim igrama. Htio je postati poput svog oca, dobar ratnik. Najviše se volio igrati u selu udaljenom sat hoda od njegovog sela. U njemu je živjela djevojčica s kojom se Luka najviše volio igrati i družiti. Njeno ime je bilo Khata. Kako Khata nije imala oca, Luka joj je posvećivao posebnu pažnju i uvijek je bio spreman priskočiti joj u pomoć.

Jednog dana Luka i Khata su krenuli loviti ribu. Dok su se zabavljali u jednom trenutku ugledali su crni dim u daljini. Ratnici plaćenici koji nekad ratuju za Rim napali su selo. Oni su spremni napasti bilo koga ako im netko plati njihove usluge. Tako je na red došlo Lukino selo. Luka je raspravljao s Khatom kako treba ići vidjeti što se događa. Ona ga je pokušala odgovoriti, ali uzalud. Uputio se, ali i Khata pođe s njim. Nakon jednog sata stigoše u selo. Mogli su vidjeti samo tugu, jad, učinjeno zlo i palež. Nije bilo nikog živog, kako nisu mogli biti ne zapaženi i oni bivaju uhvaćeni. Napadači su ih zatvorili i rastavili. Khatu će vjerojatno prodati kao ropkinju, sluškinju ili plesačicu.

Luka je bio bijesan, pokušao je pobjeći, ali su ga svladali i svezali. Zamišljao je kako vadi mač iz zemlje i postaje dovoljno zreo da brani sebe i svoje selo. Sad u teškim trenutcima srdit je što nije bio u selu kad se dogodila tragedija da obrani ono što je najviše volio, a to je obitelj i prijatelji. Razmišljao je o ocu, majci i svima koji su ubijeni.

Jedne noći u snovima vidio je oca, a otac mu kaže: “Sine moj, zapamti ovo što ti govorim. Nije bitno možeš li ti izvući mač, bitno u tvom životu je da imaš srca. A kad imaš sve to u ravnoteži onda imaš i moć, moć da pobijediš.”

Nakon nekog vremena Luku su odveli u zarobljenički logor. Svaki zarobljenik je bio pomno promatran. Najveću cijenu su imali građevinari i ratnici. Luka je bio promatran s velikom pozornošću jer se pokazalo da je sposoban i darovit. Stoga su ga nadgledni počeli obučavati za vojnika. Nakon nekog vremena dobio je mjesto u redovima rimske vojske. Kako se već pokazalo da je dobar ratnika, ali kako ima iskustva sa životinjama, dobio je posao u jednom logoru kao čuvar konja. Iskazivao je veliku ljubav prema tom poslu, ali problem je stvarao zapovjednik tog logora. Bio je zao prema svojim vojnicima, ako bi mu se tko zamjerio on bi ga napao ili čak i ubio. Jednog dana je bio loše volje pa je napao s još nekoliko vojnika i Luku. No Luka se uspio obraniti i sve ih ubiti. Od tada su Luku nazvali Lucius Artorius, no dali su mu još i nadimak Castus što je značilo pravednik. Luki je prijetila smrtna kazna. Prije ovog sukoba spasio je život jednom važnom dužnosniku Rima. U to vrijeme taj dužnosnik je bio važan za širenje Rima. Upravo taj događaj Luku ostavlja na životu. Poslije je vraćen natrag u vojsku. Postao je dobar ratnik. Lucius Artorius je postao uzor mnogim rimskim ratnicima i bila je prava čast boriti se uz njega. Ratovao je po cijeloj Europi, ali i svijetu. Bio je na bojištima Makedonije, Mađarske, Francuske (Galije), Engleske i Egipta. Znao je svakog vojnika izvući na pravi put, dati mu potporu i uliti mu samopouzdanje.

Bio je traženi vojskovođa, jer je imao odlično vodstvo i organizaciju vojske. Birao je samo najbolje vojnike za svoje pohode. Smatrao je da dobar vojnik treba biti: brz, spretan, srčan i mora vjerovati svom instinktu. L. A. Castus je imao mnogo protivnika koji su mu željeli smrt i postavljali su mu razne zamke. Jednom je čak pokušan atentat na njega no on se uspješno obranio. Artorius je bio odličan osiguravatelj karavana, ratnika, vojskovođa i savjetnik. Zbog toga nije bilo nikakvih krađa unutar Rima i okolice. On je bio svugdje prisutan i zločinu nije bilo mjesta kraj njega.

Jednog dana je došlo pismo iz Engleske do Rima. Upozoravalo je na osvajanje Hadrijanova zida. Govorilo se da će ga napasti plemena sa sjevera, čak je prijetio napad i s mora. Senat u Rimu je dugo razmišljao koga da odabere za obranu zida. “Tko će braniti Hadrianov zid?” Za takav posao je bila potrebna osoba koja dobro ratuje na kopnu, ali i na vodi. Nakon dugog razmišljanja za taj zadatak odabrali su L. A. Castusa.

U Englesku Artorius šalje 7000 najboljih vojnika da brane zid koji je bio dug gotovo 200 km. Cilj je bio da zid ne smije pasti. Nakon dugog ratovanja mnogo je ljudi poginulo na strani Rima, ali i na strani plemena. Dolazi do mirovnih pregovora i svi napadi su obustavljeni. Po završetku ratovanja u Engleskoj, L. A. Castus se vraća u Rim. Dok je odsjeo u jednom selu na ulici je ugledao jednu mladu djevojku koja ga je gledala nježnim pogledom, njeno blijedo lice je isticalo taj sjaj očiju. Dok se on spremao za polazak, ta ista djevojka ušla je upravo u njegov šator, a kad ju je on bolje pogledao, prepoznao ju je. Bila je to Khata. L. A. Castusa se rijetko moglo vidjeti kako se smije, ali vidjevši nju, obuze ga radost. Mislio je da ju više nikad ne će vidjeti, ali tad je stala pred njim, a on nije mogao vjerovati svojim očima. Artorius još mora otići po priznanje i pohvale u Rim, ali Khata će ga čekati da se vrati po nju. Čak je postavio dva stražara da čuvaju njezinu kuću dok se on ne vrati da je ne bi i drugi put izgubio. Kad je stigao u Rim svi su ga radosno dočekali, dobio je mnoge pohvale u senatu. Razmatrali su čak da ga postave za cara. Ponudili su mu da on sam izabere što bi volio biti. No on skromno odabire da bude prokurator Dalmacije. Nakon primanja svih priznanja vraća se po Khatu.

Artorius je imao imanje u Pitomtiumu, današnjoj Podstrani. Tu je poživio 30-40 godina. Postoji pretpostavka da je čak njegov dolazak u Podstranu utjecao na nastajanje Poljičkog statuta. Ploča nadgrobnog spomenika L. A. Castusa nađena je u Podstrani. Ona nam pokazuje da je L. A. Castus dio naše povijesti i kulture.

3. Kralj Arthur prema Wikipediji

Kralj Arthur (Artus) bio je kralj Brita koji je vladao oko 500. god. Jedan je od najpoznatijih likova keltske mitologije; od 12. st. on je središnji lik brojnih književnih djela.

Veliki kroničar Nenije u svom djelu Historia Britonum (oko 800. god.) spominje Artura kao vođu keltskih Brita, u dvanaest bitaka protiv Anglosasa. Taj pohod završava Arthurovom pobjedom 516. god. Najstariji prijepis Historie Britonum nije dovoljno pouzdan. Općenito izvori povijesnih podataka o Arthuru magloviti su i nejasni, ali svi se slažu oko činjenice da je potkraj 5. st. na teritoriju današnjeg Walesa i Engleske, u tadašnjem britanskom carstvu Powys, živio ratni vođa koji je objedinio razjedinjena britska kraljevstva u borbi protiv nadirućih Angla i Sasa. Svi izvori ističu da Arthur nije bio kralj, nego dux bellorum-ratni vođa. Smatra se da Arthur nije njegovo pravo ime, nego titula koja simbolizira udruženje Brita koji su zadržali stare keltske običaje i onih Brita koji su tijekom rimske vladavine romanizirani te prihvatili kršćanstvo. Te su dvije frakcije, naime bile u sukobu u vrijeme početka invazije Angla i Sasa i trebalo ih je ujediniti. Stoga je Arthur uzeo ovaj pseudonim, skovan od britske i latinske riječi za medvjeda-simbol Arthurov- „Arth“ i „Ursus“- od čega je nastalo ime „Arthursus“ tj. Arthur“. Prema nekim izvorima, britska su plemena bila tako posvađana da je čovjek koji ih je ujedinio morao doći iz daleka.

4. Castus i pravda, knjiga Luje Medvidovića

Knjiga Castus i pravda Luje Medvidovića, satkana iz više slojeva, napisana iz vizure Dionizija Kunca-engleskog znanstvenika hrvatsko američkog podrijetla, donosi mnoge novosti u vidu teza, koje traže temeljitiju provjeru o kralju Arthuru:

1. Lucius Artorius zvan Castus, kasnije kralj Arthur-mit je u nastajanju, on je Hrvat, general rimskih legija u Velikoj Britaniji južno od Hadrijanova zida, stolovao u Kamelotu-naselju od šatora izrađenih od kostrijeti, proslavio se s dva svojstva željeznim mačem hrabrosti iskovanim u obrani Delminiuma i drvenim okruglim stolom uz kojega je odrastao u obiteljskoj kući na tlu današnje Hrvatske. Pročedio je englesku naciju spajanjem prahrvatske duhovnosti oličene u okruglom stolu, rimske kulture oličene u rimskom pravu i britanske vitalnosti-novo lice u hrvatskoj povijesti kojem se može vjerovati; univerzalnost tog mita o kralju Arthuru i vitezovima okruglog stola potvrđuje ciklus filmova Georga Lucasa: Zvjezdani ratovi.

2. Povijest Luciusa Artoriusa Castusa-kralja Arthura, ispričanu u knjizi potvrđuju podaci:

a) arheološki spomenici prikazani u knjizi-trasa Dolabelina puta, lokacija tajanstvenog grada Bilibiuma i Grada Lokvičića dvostrana mitračka ikona s prikazom okruglog stola i nadgrobna ploča u Podstranju, u blizini Grada Lokvičića, koje je otkrio arheolog Ljubomir Gudelj, dvije kamene ploče iz Podstrane koje dokazuju da je Castus tu duže vrijeme živio, kulturne standarde tog kraja sobom u svijet ponio dostojanstveno nosio najvjerojatnije da se tu rodio i da je tu pokopan.

b) Ovo potvrđuje američki povjesničar Kemp Malone, od 1925. britanski povjesničar John Mathewes, David Franzoni-scenarist američkog filma Kralj Arthur iz 2004. god. Antoine Fuque-redatelj tog filma, hrvatski povjesničar dr. Julijan Medini sa Filozofskog fakulteta u Zadru, akademik Nenad Kambi.

c) Lujo Medvidović misli kako je stara engleska zastava kopija stare poljičke zastave svetog Jure.

d) Hrvatska povijest započinje padom Delminiuma 155. god. pr. Kr. Misli da je padom države narod izgubio ime.

Nekoliko stoljeća kasnije kako se nacija Ilirika javila kao nacija Croatica.

e) Spominje zanemarene slike iz povijesti koje čine: mit o gavanu; fra Dida Buntić, fra. Mijo Runović, don Luka Pavlinović, uz mnoge hrvatske knezove kraljeve i velmože, junake i banove koji su slijedili duh Castusa.

f) Značaj Castus-u značenju čestit i neokaljan,uspravan život odgovorne slobode, kao spasonosna vrijednost nedaćama vremena u kojima je ljudima potrebna prije svega jasnoća, vrijednost koju svatko nosi u svom srcu, koja svima nedostaje jer smo zaboravili gledati u svoje i tuđe srce-ljudsko srce.

5. Podstrana i kralj Arthur

Utjecaj Rimljana na tlu Podstrane je velik, budući se Podstrana smjestila u blizini Salone, velikog i značajnog centra rimske države.

U predjelu groblja u Sv. Martinu otkriveni su ostaci zidova i sustava za zagrijavanje, kao i nekoliko okruglih stupića od opeke  koji su pripadali stambenom dijelu neke građevine, ili možda termama. U istom zidu je ugrađen i veći ulomak rimskog mozaika od bijelih kocaka. Posebno je važno što je pronađeno mnogo ostataka različitih sprava potrebnih u poljoprivredi što ukazuje da se tu nalazilo prostrano poljoprivredno imanje.

U ogradnom zidu crkve u Sv. Martinu ugrađena su tri fragmenta rimskog sarkofaga s kraja II. st. pr. Krista. Ono se spominje, u dvama natpisima, visokog rimskog dužnosnika Lucija Artoriusa Castusa. Upisani su upravo na njegovu sarkofagu.

Upravo ovaj sarkofag se smatra sarkofagom kralja Arthura koji se nakon vojnih pohoda povukao na svoje imanje u današnjoj Podstrani.

Na dvjema kamenim pločama zapisano je: Prva kamena ploča, navodi kako je : “Lucije Artorius Castus, časnik prvog manipula V. makedonske legije, zapovjednik u VI. pobjedničkoj legiji.“

Druga „Dušama pokojnika posvećeno. Lucije Artorius Castus, satnik VI. Željezne legije, također satnik II. pomoćne legije, također satnik V. makedonske ustrajne legije, također satnik prvog manipula trijarija legije, zapovjednik flote u Mizenumu, zapovjednik u VI. pobjedničkoj legiji protiv Armorićana, upravitelj pokrajine Liburnije u rangu centenara sa svim sudačkim ovlaštenjima za života sebi i svojima… oporučeno.“

Druga ploča sadrži životopis Luciusa Artoriusa Castusa, nabraja njegove dužnosti koje su poredane od najnižih prema najvišim u hijerarhiji. Počeo je kao vojnik u 18. god. života. Postao je jedan od najvećih vojnih zapovjednika, nešto kao današnji admiral. Dugo je vremena proveo u Britaniji, u rangu današnjeg generala gdje je zapovijedao legijama koje su imali oko 7000 vojnika. Potom je, vjerojatno zbog, zasluga vraćen u Dalmaciju gdje je bio prokurator sa svim „sudačkim i drugim ovlaštenjima“- što znači da je imao „pravo mača“, tj. prava izricanja smrtne kazne kakvo je primjerice, imao Poncije Pilat.

Ponovo se vratio u Podstranu i tu služio kao upravitelj pokrajine Liburnije.

Obje ploče pružaju dokaz da imenovana veličina Lucius Artorius Castus dugo vremena živio te da je, kad je umro, pokopan u Pitomtiumu, današnjoj Podstrani.

Da ploča ima značenje govori i pismo Arheološkog muzeja u Splitu od 13. III. 2007. upućeno don Petru Dukiću, župniku u Podstrani. U pismu se govori o tome kako se u ogradnom zidu u Sv. Martinu nalaze dva kamena ulomka latinskog natpisa. Riječ je o nadgrobnom spomeniku rimskog časnika Lucija Artoriusa Castusa koji je bio pokopan na svom imanju u Pitomtiumu, današnjoj Podstrani. Ploča se nalazi u ogradnom zidu groblja u Sv. Martinu. Ploče su izvučene iz ogradnog zida, za sada se čuvaju u crkvi Sv. Martina. Iz ogradnog zida izvučene su ljeti 2009. god.

6. Posjeta groblju u Sv. Martinu i razgovor s Udrugom kralja Arthura u Podstrani

Nakon nastave 17. siječnja 2010. uputili smo se u Sv. Martin. Dan je prohladan, sunčan, što je more učinilo modrim, a brdo Perun iznad nas zlatnim. Za tren nam je postalo jasno zašto je kralj Arthur ovo mjesto izabrao za svoje posljednje počivalište.

Članovi Udruge koja broji oko 500 članova i utemeljena je 2009. godine su nas radosno dočekali kako bi dio dosadašnjih saznanja na nas prenijeli. Odmah je počeo pričati Denis Jonjić koji je napisao mit o kralju Arturu. Priču je nastavio Nino Car. Otvaraju crkvu Sv. Martina. Pokazuju nam dvije nadgrobne ploče kralja Arthura. Svjedoče o manjim arheološkim zahvatima i kako cjelokupno groblje ima veliko arheološko značenje. Ispod nadgrobnog spomenika borcima antifašističkog rata moguće je da postoji i sarkofag kralja Artura. Živući svjedoci su gledajući neka arheološka istraživanja vidjeli kako ispod groblja teče velika količina pitke vode koja je naselje Pitomtium opskrbljivalo vodom, a izvor je u Vrilu (toponim) u Podstrani. Pitomtium znači studena voda. Vidi se i dio kamenog ulomka na kojemu je žlijeb i pretpostavka da se je iz preše kroz nju cijedilo maslinovo ulje. Pokazuju nam i dio mozaika od prekrasno složenih bijelih kamenčića čija se slika u potpunosti još ne vidi. Na starom groblju postoje i druge kamene ploče drugih zaslužnih rimskih vojnika koji su tu sahranjeni. Kako u našem mjestu nema nikakvog muzeja pada nam napamet kako bi sve ploče u na groblju i u privatno uzidanim kućama valjalo sakupiti i iskoristiti kao promidžbu za razvoj turizma čemu teži Podstrana.

Potražili smo i središte nekadašnjeg Pitomtiuma na kojem su sagrađene lijepe kuće, a neke u vrtu imaju dijelove rimskih kamenih ulomaka, kamenica za ulje, mlinova za tiješnjenje ulja.

Osjetili smo radost međusobne povezanosti na istom putu da više saznamo o prošlosti naše Podstrane.

7. Zaključak

Svaku večer izgovarao je otac kralja Arthura prije večere ovu molitvu:

„Gdje je ZAJEDNICA-tu je OKRUGLI STOL,

Gdje je OKRUGLI STOL-tu je VJERA,

Gdje je VJERA-tu je LJUBAV,

Gdje je LJUBAV-tu je MIR,

Gdje je MIR-tu je BLAGOSLOV,

Gdje je BOG-tu nema više POTREBE.“

Ali nakon Arthurova odlaska u vojsku ta se molitva prestala govoriti jer je otac preminuo, a Arthur zbog nemogućnosti povratka shvatio ljudsku pohlepu i nepravdu. Glavnu misao njihova vremena „Neka živi pravda, makar propao svijet“ uskoro je zamijenila „Neka živi svijet, makar propala pravda“. Riječi pravda i sloboda postale su mrtve, svijet nije težio svomu cilju-svojoj zvijezdi vodilji, postali su tijelo bez kostiju i udova. Ali Castus je nakon svoga dugog puta sve vrijednosti utjelovio u jednu-pravdu, tako je doveo svoju dušu do savršenstva, ali i pozvao druge ljude da slijede njegov put. Potaknuo je i nas da razmislimo jer “Kad boljem od sebe služimo, najbolje sebi činimo!“ te nam povjerio onu tajnu svoga života, pravdu. Ta pravda ujedno je postala temelj Poljičkog statuta, a vjerojatno je potjecala i iz Svetog Grala koji se nalazi negdje na Mosoru. Ona je utjecala i na odnose između Lokvičića u kojima se kralj Arthur rodio i Podstrane u kojoj je umro. Ova dva mjesta su dva najpoznatija mjesta u kojima je legendarni Artorius obitavao. To je jedinstven primjer u svijetu i poziva nas na istraživanje ovog područja koje je puno blaga za koje i ne znamo.